cijȇnjen

prid. G cijȇnjena; odr. cijȇnjenī, G cijȇnjenōg(a); ž. cijȇnjena, s. cijȇnjeno; komp. cjenjènijī 1. koji uživa poštovanje drugih [~ građanin]; sin. poštovan, ( uvažen) 2. o kojemu vlada veoma dobro mišljenje [cijenjena škola] 3. koji je tražen zbog svoje kakvoće [cijenjena roba] 4. odr. izriče poštovanje pri obraćanju [Cijenjeni profesore!]; sin. poštovani v. pod poštovan, ( uvaženi) v. pod uvažen

cijȇp

im. m. G cijȇpa, L cijépu; mn. N cjȅpovi, G cjȅpōvā bot. grančica koja se usađuje u drugu biljku kao podlogu kako bi dobila nova svojstva [usaditi ~ na voćku]; sin. (plemka)

cijépānje

im. s. G cijépānja; mn. N cijépānja, G cijépānjā 1. komadanje drva udarcima sjekire 2. dijeljenje čega na dva dijela ili više dijelova [~ atoma]

cijépati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cijȇpām, 3. l. mn. cijépajū, imp. cijȇpāj, aor. cijépah, imperf. cijȇpāh, prid. r. cijépao, prid. t. cijȇpān udarcima sjekire komadati drvo [~ drva] • cijépati se povr. dijeliti se na dva dijela ili više dijelova [Atomi se cijepaju.]

cijépiti

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. cijȇpīm, 3. l. mn. cijȇ, imp. cijépi, aor. cijépih, imperf. cijȇpljāh, prid. r. cijépio, prid. t. cijȇpljen 1. med. dati/davati komu cjepivo i tako ga učiniti/činiti otpornim na kakvu bolest [~ protiv gripe] 2. bot. nespolno razmnožiti/razmnožavati biljke [~ voćke]; sin. navrtati, navrnuti • cijépiti se povr. primiti/primati cjepivo protiv kakve bolesti [~ se protiv gripe]

cijépljēnje

im. s. G cijépljēnja; mn. N cijépljēnja, G cijépljēnjā 1. davanje cjepiva komu i stvaranje otpornosti na kakvu bolest 2. bot. nespolno razmnožavanje biljaka; sin. navrtanje 3. primanje cjepiva protiv kakve bolesti

cijȇv

im. ž. G cijȇvi, L cijévi, I cijȇvlju/cijȇvi; mn. N cijȇvi, G cijévī, DLI cijévima 1. izduženi šuplji valjak koji služi za protok tekućina i plinova [gumena ~; vodovodna ~] 2. dio oružja [puščana ~]  Eustahijeva ~ anat. kanal koji spaja šupljinu srednjega uha sa ždrijelom; mokraćna ~ anat. završni dio mokraćnoga sustava

cijȇvka

im. ž. G cijȇvkē, DL cijȇvki; mn. N cijȇvke, G cjȅvākā/cijȇvkā/cijȇvkī um. mala cijev; sin. cjevčica

cȉjū

usk. oponaša glasanje miša

cijúkānje

im. s. G cijúkānja glasanje glasom koji podsjeća na ciju, ciju

cijúkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. cìjūčē, 3. l. mn. cìjūčū, aor. 3. l. jd. cijúka, imperf. cìjūkāše, prid. r. cijúkao glasati se glasom koji podsjeća na ciju, ciju [Miš cijuče.]

cȉkas

im. m. G cȉkasa; mn. N cȉkasi, G cȉkāsā bot. dvodomna golosjemenjača nalik na palmu koja na vrhu stabljike ima kožaste, sjajne, peraste i spiralno poredane vazdazelene listove, jedna od najprimitivnijih golosjemenjača

cȉk-cȁk

pril. više puta s jedne na drugu stranu [voziti ~]

cȉkla

im. ž. G cȉklē; mn. N cȉkle, G cȉkālā/cȋklā/cȉklī bot. 1. dvogodišnja povrtna biljka tamnocrvena korijena 2. tamnocrveni jestivi korijen istoimene biljke

cikláma

im. ž. G ciklámē; mn. N cikláme, G ciklámā bot. 1. šumska i ukrasna biljka s otrovnim podzemnim gomoljem 2. bijeli ili ružičasti cvijet istoimene biljke; sin. (križalina)

cìkličnī

prid. G cìkličnōg(a); ž. cìkličnā, s. cìkličnō v. kružni

ciklògraf

im. m. G ciklògrafa; mn. N ciklògrafi, G ciklògrāfā hist., tehn. uređaj za umnožavanje teksta

cìklōn

im. m. G ciklóna; mn. N ciklóni, G ciklónā met. atmosferska nepogoda u tropskome području koju prati snažan vjetar koji se kreće u vrtlogu oko središta niskoga tlaka; sin. (orkan)

ciklóna

im. ž. G ciklónē; mn. N ciklóne, G ciklónā met. područje niskoga tlaka zraka prema kojemu se zrak vrtložno kreće od rubova prema središtu; sin. (depresija); ant. anticiklona

cìklop

im. m. G cìklopa; mn. N cìklopi, G cȉklōpā zool. veoma mali slatkovodni jednooki račić

cìklus

im. m. G cìklusa; mn. N cìklusi, G cȉklūsā 1. biol., kem. skup mehaničkih, kemijskih i bioloških promjena u tijelu, sustavu ili organizmu koje se ponavljaju u pravilnim razmacima [menstruacijski ~] 2. cjelina sastavljena od srodnih elemenata [glazbeni ~]

cikòrija

im. ž. G cikòrijē; mn. N cikòrije, G cikòrījā bot. 1. dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika 2. korijen istoimene biljke koji služi kao dodatak kavi ili zamjena za nju; sin. vodopija

cȋlija

im. ž. G cȋlijē; mn. N cȋlije, G cȋlījā zool. izdanak na površini nekih stanica koji se ritmički pomiče i omogućuje stanično kretanje; sin. trepetljika

cilìndar

im. m. G cilìndra, I cilìndrom; mn. N cilìndri, G cilìndārā 1. v. valjak 2. tehn. u parnim strojevima i motorima s unutrašnjim izgaranjem komora u obliku valjka u kojoj se kreće klip 3. visok tvrd šešir u obliku valjka

cȋlj

im. m. G cȋlja, L cílju; mn. N cȉljevi, G cȉljēvā 1. ono u što se gađa, što se želi pogoditi [pogoditi ~; promašiti ~]; sin. (meta) 2. mjesto do kojega treba stići u utrci; ant. start 3. pren. ono što se želi postići ili čemu se teži, svrha čega [ostvariti željeni ~]

cíljānje

im. s. G cíljānja 1. nastojanje da se pogodi cilj; sin. gađanje 2. pren. nastojanje da se što postigne

cíljati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. cȋljām, 3. l. mn. cíljajū, imp. cȋljāj, aor. cíljah, imperf. cȋljāh, prid. r. cíljao, prid. t. cȋljān 1. prijel. nastojati pogoditi cilj [~ metu]; sin. gađati 2. neprijel. pren. nastojati postići što [~ na određeno radno mjesto]

cȋljnī

prid. G cȋljnōg(a); ž. cȋljnā, s. cȋljnō koji se odnosi na cilj [ciljna skupina]

cȋljnīk

im. m. G cȋljnīka; mn. N cȋljnīci, G cȋljnīkā dio vatrenoga oružja koje omogućuje uspješno ciljanje

cȋmbal

im. m. G cȋmbala; mn. N cȋmbali, G cȋmbālā glazb. žičano glazbalo podrijetlom iz Perzije o čije se žice udara štapićima

cimbàlist

im. m. G cimbàlista, V cimbàlistu; mn. N cimbàlisti, G cimbàlīstā glazbenik koji svira cimbal

cimbàlistica

im. ž. G cimbàlisticē; mn. N cimbàlistice, G cimbàlistīcā glazbenica koja svira cimbal

cimbàlističin

prid. G cimbàlističina; ž. cimbàlističina, s. cimbàlističino koji pripada cimbalistici

cìmet

im. m. G cìmeta 1. bot. vazdazeleno tropsko visoko drvo tamnozelene boje aromatičnoga lišća i kore 2. začin koji se dobiva od aromatične kore i lišća istoimenoga drveta

cìnčanī

prid. G cìnčanōg(a); ž. cìnčanā, s. cìnčanō koji je od cinka [cinčana ploča]

cìničan

prid. G cìnična; odr. cìničnī, G cìničnōg(a); ž. cìnična, s. cìnično; komp. cinìčnijī koji je pun cinizma, drzak i istodobno podrugljiv, pun prijezira [~ čovjek; ~ smijeh]

cìnično

pril. komp. cinìčnijē s mnogo cinizma, drsko i istodobno podrugljivo, puno prijezira [smijati se ~]

cìničnōst

im. ž. G cìničnosti, I cìničnošću/cìničnosti osobina onoga koji je ciničan ili svojstvo onoga što je cinično

cìnik

im. m. G cìnika, V cȉniče; mn. N cìnici, G cȉnīkā osoba koja je cinična

cinìzam

im. m. G cinìzma 1. nauk grčkih filozofa koji su odbacivali društvena pravila ponašanja i vrline života punoga odricanja 2. pren. ono što je drsko i istodobno podrugljivo, puno prijezira

cȉnk

im. m. G cȉnka kem. kemijski element (Zn), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, plavobijela kovina

cȉnkov

prid. G cȉnkova; ž. cȉnkova, s. cȉnkovo kem. 1. koji pripada cinku [~ atom] 2. koji sadržava cink [cinkova mast; ~ oksid]

cȉo

prid. G cijéla; odr. cijȇ, G cijȇlōg(a); ž. cijéla, s. cijȇlo usp. cijel

cȉpal

im. m. G cȉpla; mn. N cȉpli, G cȉpālā zool. 1. mn. porodica riba koštunjača koje se hrane životinjskim i biljnim ostatcima te žive u prostorima oko riječnih ušća 2. pripadnik istoimene porodice

cìpela

im. ž. G cìpelē; mn. N cìpele, G cȉpēlā 1. mn. obuća, obično od kože, s čvrstim potplatom, zatvorenim prstima i petom [niske ~; visoke ~] 2. jedan komad istoimene obuće; sin. postola zast.

cirkulácija

im. ž. G cirkulácijē 1. v. kruženje 2. optok krvi

cirkulírati

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. cirkùlīrām, 3. l. mn. cirkulírajū, imp. cirkùlīrāj, aor. cirkulírah, imperf. cirkùlīrāh, prid. r. cirkulírao v. kolati, kružiti

cìrkus

im. m. G cìrkusa; mn. N cìrkusi, G cȉrkūsā ograđeni kružni prostor pod šatorom u kojemu gledatelji mogu vidjeti različite vještine koje izvode akrobati, klaunovi, mađioničari i dresirane životinje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga